Prozaist i kritičar (Split, 6.VI.1969). Diplomirao je 1999. kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uređivao je književni časopis Godine (1992–97), poslije i kulturni magazin Godine nove. Pisao je književnu kritiku za Feral Tribune (1994 –2000); redoviti je književni kritičar-kolumnist tjednika Globus. Prva mu je tiskana knjiga zbirka pjesama u prozi Dvorac Amerika (1995), u kojoj najavljuje interes za kratku priču.
U proznoj zbirci Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas (1999) objavio je priče prethodno tiskane u časopisima i novinama. Tom se zbirkom iskazuje kao zastupnik generacijske urbane proze. Priče su smještene u prepoznatljive ambijente 90-ih god. XX.st. u Hrvatskoj, likovi su mladi gradski ljudi suočeni s egzistencijalnim porazima na pozadini prepoznatljivih društvenih zbivanja toga doba. Sklon sažetom i ogoljelom izrazu, u kojem ima mjesta za nenametljivi humor i ironiju, te uporabi zagrebačkoga ili splitskoga urbanoga govora, Perišić realistički ocrtava vrijeme u kojem je urbana kultura bila medijski marginalizirana.
Zbirka Užas i veliki troškovi (2002) potvrđuje ga kao jednoga od najvažnijih predstavnika tzv. stvarnosne proze, čije priče imaju jasnu svijest o tome kako kroz mimetički model provući sadašnjost jedne generacije. Odlučuje se za svojevrstan minimalizam; u njegovoj prozi nema velikih događaja i preokreta, sve je sadržajno i formalno odmjereno, s uvjerljivim dijalozima te s efektnom poentom. Očaj likova proizlazi iz sociopolitičkih okvira koji je ovdje tek nenametljivo naznačen. Užas i veliki troškovi (2002) generacijska je knjiga; riječ je o ljudima u ranim tridesetima, nekadašnjim rokerima čiji problem nije samo, kao u priči Parti je bio u uzlaznoj fazi, kako preživjeti tehno-glazbu, nego i kako živjeti dalje sa sviješću da stvarnost nije ona koju se živi, nego ona pred kojom se sklanja.
Perišićeve generacijske priče, kao i u prethodnoj knjizi, reflektiraju stvarnost, odnosno njezine tranzicijske neuralgične točke koje bitno određuju likove uhvaćene u zamke godina, besparice, starih automobila, propalih ljubavi i dr. Likovi su ocrtani u kratkim rezovima, ali plastično i uvjerljivo, unutarnjim monolozima i ponovno nenametljivom psihologizacijom.
Roman Naš čovjek na terenu (2007) također je generacijska knjiga, bavi se mladim ljudima koji započinju karijere u medijima, okušavaju se u burzovnim špekulacijama, u svijetu spektakla i dr. Perišić se izrazito društvenokritički bavi suvremenim medijima u uvjetima hrvatske tranzicije, moralnom korumpiranošću i sveopćom televizacijom, koja ljudske živote svodi na potrošne medijske stereotipe. Napisao je i scenarij za dugometražni film Sto minuta Slave, koji je režirao D. Matanić (2004), a u Dramskome kazalištu Gavella u Zagrebu izvedena mu je drama Kultura u predgrađu (2000).
Bilješka: Jagna Pogačnik (preuzeto uz odobrenje iz: Hrvatska književna enciklopedija, Sv. 3, LZ Miroslav Krleža, 2011.)
DOPUNA:
Nestandardna knjiga Uvod u smiješni ples (2011.) uklapa se u Perišićev prozni niz. Godine 2015. objavljuje roman Područje bez signala u kojemu se, kao i u prethodnom mu romanu Naš čovjek na terenu, spajaju lokalno i globalno. Perišić je književno ime stekao prvenstveno kao prozaist, nagrađivan je u Hrvatskoj i inozemstvu, knjige su mu prevedene na više od deset jezika, s osobitim kritičkim odjekom u SAD.
Perišić se od svojih književnih početaka bavi i poezijom: prvu zbirku pjesama Dvorac Amerika objavio je 1995., druga zbirka, Jednom kasnije, izašla je 2012. godine, da bi 2020. objavio knjigu poezije Siromašni čovjek kojeg boli glava.
U 2021. godini prema Području bez signala snimljena je igrana serija (režija: D. Matanić) koja je osvojila Grand Prix u programu International Panorama na prestižnom svjetskom festivalu serija Series Mania u Lilleu.
(MV)
** napomena: podaci o autoru se kontinuirano dopunjuju i uređuju.
