Prozaist (Livno, BiH, 25. VI. 1957). Studirao komparativnu književnost i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik knjiž. časopisa Quorum (1985–90), surađivao u Poletu i Studentskom listu. Radio kao profesionalni novinar (1991–99); istaknuo se serijom reportaža s hrvatskih i bosansko-hercegovačkih ratišta. Od 2000. djeluje kao profesionalni književnik i urednik u izdavačkim kućama.
Prvu knjigu priča Ponoćni boogie objavio je 1987; u toj prozi urbanog pejzaža (K. Bagić) glavni lik je autsajder koji se probija labirintima grada. Česte su reference iz glazbe, filma i književnosti, a na razini teksta naglo se smjenjuju dijalozi, unutarnji monolozi, poetizirani fragmenti i izravan govor, čime se krše književne konvencije. Nakon duže stanke objavio je zbirku priča San žutih zmija (2000), koja se zasniva na iskustvu ratnoga reportera. U autobiografskoj prozi Kameni pas (2001) izmjenjuju se dnevničke, putopisne i memoarske dionice. Novele Koncert za tequilu i apaurin (2002), Plesačica iz Blue Bara (2004) i kratki roman Dečko, dama, kreten, drot (2005) objavio je i kao trilogiju Igrači (2006). Priče su međusobno povezane nekolicinom likova, posebice likom antidetektiva Fola, a zajednička im je atmosfera jednoga novozagrebačkoga kvarta i milje zagrebačkoga poslijeratnog društva, u kojemu se sprega politike, kriminala, medija i ostalih društv. struktura pretvara u vrtlog što guta pojedince i čini ih kratkotrajnim herojima novinskih rubrika crne kronike. U suradnji s crtačem I. Hofbauerom objavio je pet svezaka ilustriranih kratkih priča (Klub, Ako vam se jednom na vratima..., Gospa od Bluda, Betonske priče, Dvije priče), te zbirku Tetovirane priče: i pjesme (2006).
U romanu Izlaz Zagreb jug (2003) također se bavi kvartovskom mitologijom zagrebačkih Utrina i tamošnje tržnice, kao stjecišta sudbina stanovnika toga naselja. Roman prikazuje (post)tranzicijsku zbilju u kojoj se likovi ne snalaze, pa je i tržnica pribježište više-manje propalih egzistencija, ogrezlih u alkoholu i privatnim ratovima s cijelim svijetom. God. 2007. objavio je roman Oči, narativno najkompleksniji u opusu, u kojem svoju kvartovsku mitologiju uklapa u složeniju strukturu i zaokružuje priču u formu svojevrsnoga Bildungsromana, u kojem je glavnome junaku posudio i neka vlastita životna iskustva. God. 2009. objavio je Priručnik za hodače, knjigu o hodanju, pisanju i prirodi.
Bilješka: Jagna Pogačnik (preuzeto uz odobrenje iz: Hrvatska književna enciklopedija, Sv. 3, LZ Miroslav Krleža, 2011.)
DOPUNA:
Godine 2011. objavljuje roman Lomljenje vjetra, a obilježavajući 25 godina od objave Ponoćnog boogieja izlazi novo, dopunjeno izdanje te kultne zbirke 80-ih godina prošlog stoljeća Ponoćni boogie i druge priče (2012). Knjigom U Velebitu (2013) ispisuje transžanrovski hommage istraživačima Velebita, mješavinu putopisa, dnevnika i eseja, u kojoj su sakupljena iskustva i viđenje planine, kako Popovića samog tako i autora na koje se Popović poziva i koje citira. Hodajući istim onim stazama kojima su dvadesetih godina prošlog stoljeća hodali Hirtz, Simonović i Poljak, autor bilježi vlastita iskustva i zapažanja uspoređujući ih s iskustvima i zapažanjima Miroslava Hirtza, ali i dvojice velikih poznavatelja Velebita iz druge polovice 20. stoljeća, Sergeja Forenbachera i Ante Rukavine.
Roman Mjesečev meridijan objavljuje 2015., i u njemu preispituje vrijednosti koje su suvremena ekonomija i tehnologija dovele u pitanje, a to su dijelom zaboravljene vrline poput solidarnosti, prijateljstva, odgovornog roditeljstva, prirodnosti.
2018. godine objavljuje knjigu Čovjek i planina, treću u kojoj se bavi Velebitom, a usput i prirodom, ekologijom, usporavanjem i povratkom jednostavnom životu, a 2019. zajedno sa suprugom, arhitekticom Ljiljanom Đorđević objavljuje Zapise iz Stranice Gornje. Roman Kako sam brojio ružičaste robote objavio je 2021., a u njemu priča prati šezdesetogodišnjaka koji nakon obiteljskog i profesionalnog sloma i teške bolesti bespoštedno preispituje svoj dotadašnji život.
MV
** napomena: podaci o autoru se kontinuirano dopunjuju i uređuju.
