Proširena stvarnost Maše Kolanović nije do kraja uronjena u tehnologiju niti je zanimaju futurističke spekulacije tehnološkog utjecaja na društvo. Posrednici između dva svijeta svakodnevni su, banalni, predmeti i prostori – lutke, mobiteli, računala, web-trgovine i trgovački centri. Njena proširena stvarnost proizlazi iz ovdje i sada, iz dostupnog iskustva umreženog doba koje bi pred koje desetljeće izgledalo kao košmarna esefičarska vizija, razvodnjeni kiberpank prikladan društvu koje je preskočilo nekoliko faza razvoja.