Pjesnikinja i prozaistica (Zagreb, 20. IX. 1948). Gimnaziju završila u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost 1973. i filozofiju 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Isprva se bavila novinarstvom kao vanjska suradnica Vjesnika u srijedu te pisala književne kritike za emisiju Bibliovizor III. programa Hrvatskog radija; potom djeluje kao samostalna umjetnica.
Kratke priče, novele, ulomke romana, pjesme u prozi, zapise, odlomke iz dnevnika, putopise i eseje objavljuje u listovima i časopisima (Forum, Rival, Republika, Književna republika, Quorum, Zarez, Europski glasnik, Riječi, Mogućnosti, Arkzin, Večernji list, Vjesnik i dr.) te na Hrvatskom radiju. U književnosti se javila pripovijetkom Kud je nestala tegla od pekmeza? (Republika, 1975). Razilazi se s generacijom borgesovaca i pisaca proze u trapericama, odnosno s postmodernističkim tendencijama u književnosti, što je uvjetovalo njezino marginaliziranje.
Prve knjige objavila je tek u zreloj dobi, od 1991., iako su sve bile ranije napisane, a nakon 1997. objavljuje ih sukcesivno (Ispod stola, Orada, Zapisi s koljena, Novi zapisi s koljena, Nesanica, Ljubav). Nasljeduje tradiciju modernoga romana, a osobitu pažnju posvećuje jeziku. Gradi knjiženi svijet smješten u Zagrebu između II. svjetskog rata i Domovinskog rata, a likovi i motivi iz pripovijedaka prelijevaju se u romane. Roman Trojanska kobila (1991) obračun je s mitovima djetinjstva i odrastanja u socijalizmu, dok je filozofski, odnosno svjetonazorski okvir romana Ništarija (1999) utemeljen u zen-budizmu.
Nesanica (2007) i Ljubav (2010) najbliži su onome što francuska književna teorija naziva autofikcijom, jer u njima tematizira vlastiti život kao fikciju. Nesanica je zapravo Bildungsroman, jer su obiteljske priče dio odrastanja lika, dio sazrijevanja, a ne samostalna obiteljska saga. Sazrijevanje znači i stjecanje vlastitog svjetonazora – koji korespondira s onim iz Ništarije. Ljubav također nije samo "ljubavni roman", već pokušaj da se dopre do biti ljubavi, izvan njezine društvene uvjetovanosti, gdje su ljudi samo likovi – žene, muževi, ljubavnici, preljubnici i dr.
U pripovijetkama i romanima autorica koristi niz izravnih i neizravnih fantastičnih elemenata. U kritičkim ogledima i esejima bavi se promišljanjem književnosti općenito, ali i vlastitoga pisanja (Zapisi s koljena, 2002; Antipojmovnik, 2005; Dnevnik izdržljivosti, 2008; Novi zapisi s koljena, 2008).
Bilješka: Nikica Mihaljević (preuzeto uz odobrenje iz: Hrvatska književna enciklopedija, Sv. 4, LZ Miroslav Krleža, 2012.)
DOPUNA:
Dobitnica je više nagrada za kratke priče („Večernji list“, „Književni krug Karlovac“ i dr.) te nagrade „Zvane Črnja“ za najbolju knjigu eseja 2015.
Napisala je šest romana: Trojanska kobila (1991.), Ništarija (1999.), Nesanica (2007.), Ljubav (2010.), Igrač (2017.), Divljakuša (2018.) i "Zbogom djevojčice (2020.)
Kritički hvaljeni roman Divljakuša dobitnik je V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2018. godine.
(MV)
** napomena: podaci o autorici se kontinuirano dopunjuju i uređuju.